I na kraju priče možemo reči da je AMD opet napravio izvrstan posao. Kod San Diega dodano je 512 kB L2 cache memorije, a to se stvarno "osjeti" u testovima. Nadalje, AMD je uspio povećati radni takt svoje line procesora baziranih na E revizije jezgre, a da pritom nije povećano zagrijavanje. Pri izradi procesora korištena je nova tehnologija Dual Stress Liners koja mu i omogućavaju više radne taktove, a ne smijemo zaboraviti niti unaprijeđeni integrirani memorijski kontroler. Također je dodan novi set SIMD instrukcija tj. podrška za SSE3 instrukcije.

Procesor se iskazuje iznimno brzim u svim testovima, pokazao se kao vrlo dobar "overclocker" (skoro je postigao radne taktove FX-a 57). Jedina loša stvar su problemi na relaciji memorijski kontroler – memorija. Memorija u kombinaciji sa San Diegom jednostavno nismo mogli natjerati na više od 590 MHz DDR, premda dotiča potvrđeno može doseći viši takt. Da li je riječ o problematičnom memorijskom kontroleru ili o problemu kompatibilnosti s matičnom pločom – ne znamo. Sve u svemu, San Diego je odličan procesor te s cijenom od oko 2150 "kunića" predstavlja odličan izbor za entuzijaste koji iz njega žele iscijediti svaki gram performansi.