Sljedeći na redu bio je Western Digital. Tu sam pogledao Raptora
za koji su mi rekli da je sada skoro 100% gotov (tj. da su sredili firmware
kako treba) i da će odabranima poćeti slati test primjerke. PC Ekspert neće
vjerovatno biti među njima, bar ne u prvom valu, no to je OK.

Raptor!

Cool!

Najzanimljivije mi je bilo čuti mišlenje WD-a o nedavnom IBM-Hitachi
mergeru. WD tvrdi (da li im vjerovati ili ne, u to ne bih ulazio) da
nisu zabrinuti zbog osnivanja Hitachi Global Storage Groupe jer da
ne vide po čemu će novi entitet preokrenuti situaciju (IBM je gubio velike novce
na diskovima). WD kao najvećeg konkurentna vidi u Seagateu jer Seagate drži
preko 50% SCSI tržišta, a jak je i u IDE segmentu. Nadaju se da će Raptor uzeti
dio SCSI kolača i da će tu onda profitirati. Razgovarao sam ja i s Hitachijem
koji mi se više čini orijentiran na diskove malih dimenzija nego na desktop/server
tržište. Hitachi kaže da je za njih korist od mergera velika jer im
je omogućio pristup IBM microdrive tehnologiji u kojoj vide budućnost. Diskovi
malih dimenzija ugrađivat će se u prenosnike, MP3 playere i sl. Najveći
potencijal vide pak u auto industriji. Hitachi računa da će možda gubiti novce
još 1-2 godine a kada cijena mikro hard diskova dovoljno padne da će se doći
do obrata. Najviše ciljaju na to da će računala u automobilima koristiti hard
diskove za pohranu bitnih podataka (za što je dovoljan mali kapacitet) a onda
ostatak kapaciteta za pohranu muzike u MP3 formatu. To je sve jako zgodno, no
ja općenito nisam sretan što je elektronika ušla u aute (divno je to kada rikne
cijeli komp u autu, a takvo iskustvo sam imao prije 10 dana!), a hardovi me
plaše! Kada pogledam hrvatske ceste i koliko mi se auto mrda i pati, nekako
se zabrinem za mikro diskove. A ako oni crknu, ode sve! Tip iz Hitachija je
inače bio super i najmanje smo defakto pričali o onome o čemu smo trebali. Tako
se ispostavilo da tipov brat živi na Hawaiima (i stari je hippy) te da ima web
stranice posvećene pjesmama kitova. Stranice se zovu Whalesong
i čak imaju top listu najpopularnijih pjesama (za krepat!). Kako je sad baš
sezona, preporučam ove stranice svima onima koji vole kitove i njihovu mjuzu
(bwahahaha).

Što se tiče SerialATA-e, stvari koja je bila #1 na CeBIT-u prošle
godine, tu baš nema nekih pomaka. SATA diskova na tržištu ima malo, njihove
performanse nisu ništa bolje od običnih ATA diskova i po svemu sudeći situacija
će se sporo promijeniti. Neki proizvođači matičnih ploča su mi rekli da misle
da bi im bilo bolje ugrađivati dodatne ATA RAID kontrolere na svoje ploče umjesto
SATA kontrolera. Mislim da to dovoljno govori o trenutnoj situaciji.

Nakon kilometara i kilometara šetnje po CeBIT-u došlo je vrijeme
za još jednu presicu, ovaj puta ATi-jevu.

Tema je bila nova linija Mobility Radeona. Vrh ponude je Mobility
Radeon 9600 koji je u demonstracijama šamarao GeForce FX. Nekako sam skeptičan
oko toga, no nisam bio u stanju prismrditi test stroju i vidjeti kako je to
ATI složio. U svakom slučaju 9600 je trenutno #1 grafika za prenosnike, no da
sam ja šef u nekoj korporaciji, ne znam koliko bih bio sretan da mi zaposlenici
imaju notebook računala na kojima bez problema mogu igrati i najnovije naslove.
Tu je ATi napravio i jednu pogrešku. Naime, na listi naslova koji dolaze i koji
su DirectX9/OpenGL 2.0, te samim tim podržani od strane Mobility Radeona 9600,
naveli su i "Serious Sam 3". Da mi je znati samo gdje je nestao Serous
Sam 2?! Odmah sam SMS-ao Croteam, pa ih malo zezao na račun toga. Model ispod
9600 je Mobility Radeon 9200 koji je defakto 9000 obogaćen s podrškom za AGP
8X. Ispod toga je pak integrirano rješenje, Mobility Radeon 7000 IGP.

Vrlo zanimljiva stvar je taj IGP 7000. Chipset u koji je IGP 7000
integriran podržava Pentium M i Pentium 4M procesore. Totalno nas zbunjuje Intelovo
inzistiranje da se Centrino ime može koristiti samo ako je cijeli sistem na
bazi Intela dok su s druge strane bili prisutni na ATi presici (čak i govorili
na njoj) i rekli kako ATi chipset podržava Pentium M. Istina, ime Centrino nisu
koristili, ali…

Nakon presice smo otišli nešto pojesti i popiti. Bilo je OK, no
nije bilo sjedećih mjesta, a i atmosfera je bila puno formalnija nego na večeri
prije kod Terrateca. Ja sam spikao sa nekim našim novinarima i tako, nije bilo
loše. No, nakon sat-dva leđa su otkazala pa sam otišao spavati. Sutra sam opet
imao planiranu ludnicu, no o zadnjem mojem danu u Hannoveru, više u sljedećem
nastavku sage o CeBIT-u.