Zadnji pak sastanak na CeBIT-u sam imao s AMD-om. Tu me je primio
dvojac zadužen za PR za našu regiju. S njima je bilo zanimljivo popričati jer
su bili poprilično osjetljivi na neke moje komentare. Nije im se svidjela moja
kritika na račun zbrke koju su napravili s PR-rejtingom (AMD-ovo službeno
ime je Model Number, a na izraz PR-rejting im se odmah digla kosa na glavi)
s Bartonima. Rekao sam im da nije u redu da imaju dva 2800+ procesora koji nemaju
identične performanse (tj. u nekim testovima Thoroughbred 2800+ mlati Bartona
radi višeg takta). Nisu bili oduševljeni ni s mojim komentarom kako povećanje
performansi koje je donio veći L2 cache i nije neko jer je jednostavno L2 cache
na Athlonima spor (za razliku od L1 cachea). Začudo, svidjeo im se
moj komentar da bi i Pentiumu M dobro došao neki performance rating (tko bi
rekao, zar ne!). Nakon toga su mi odmah pokazali AthlonXP-M seriju procesora
za prenosnike i rekli kako oni za razliku od Intela ne kompliciraju život proizvođačima
inzistiranjem da sve bude njihovo. Sve skupa je AMD-u Centrino došao kao as
na keca. AthlonXP-M ima sve kaj treba (PowerNow! i sl.) a kao novost je i postojanje
modela namjenjih Thin-and-Light računalima (tj. vrlo laganim i malim prenosnicima).
Dotične Thin-and-Light inačice AthlonXP-M procesora rade na oko 1V što je fino
(ne sjećam se više točno na koliko, no bilo je malo više od 1V).

Hammer i Barton

Što se Opterona tiče, AMD je uveo još jedan drugi način označavanja
procesora. Ako uzmemo npr. Opteron 242 onda nam to znači da je to Opteron namjenjen
za sistema s dva procesora (prva dvojka) a 4 i 2 nam označavaju performanse.
Neki su na ‘Netu popljuvali ovakav način numeracije no moje mišljenje je da
je to neopravdano. Serveri i serverski procesori su nešto sasvim drugo od desktop
segmenta i po desktop segmentu se ne treba ravnati. Također, sama frekvencija
nekog serverskog procesora je totalno nebitna, bitne su performanse.

AthlonXP-M

AMD mi je pokazao i jedan Opteron server koji je demonstrirao
prednost 64-bitnog rada, pogotovo vezanog uz rad sa memorijom. Iz te prezentacije
se nije dalo ništa izlučiti no sigurno je da je za servere 64-bita korisna stvar.
AMD mi je pokazao i tri Hammer stroja, jedan koji je vrtio njihove testove stabilnosti
već par dana pod nekom ranom varijantom 64-bitnih Windowsa. Druga dva su bili
ogromna notebook računala u kojima se vrtila mobilna varijanta Hammera. Nažalost,
frekvencije dotičnih procesora nismo uspjeli saznati tako da demonstracija malog
grijanja mobilnog Hammera nije ostavila neki dojam (mislim, što ako je dotični
Hammer bio na recimo 800MHz…). Bilo je zanimljivo kako je AMD poludio kada
je čuo da znam da se na EPoX štandu vrti Hammer na 1.6GHz jer da mi EPoX to
nije smio reći. Nakon prvog napada bijesa se AMD-ovac smirio, slegnuo ramenima
i rekao "A što se može!".

Naravno, najzanimljivije pitanje je kada će se Hammer pojaviti
na tržištu? Po ‘Netu su neki pisali svašta no meni je AMD rekao da je launch
date u rujnu mjesecu i da je to 100% sigurno. AMD vjeruje da će do tada jači
Bartoni biti dovoljni za borbu s Intelom, nešto u što nisam baš siguran. Na
moje pitanje kako stoji situacija s 64-bitnim Windowsima AMD mi je rekao da
je to van njihove kontrole i da će oni lansirati Hammera u rujnu mjesecu neovisno
o tome da li će Microsoft do tada biti gotov s novom inačicom Windowsa ili ne.
Meni se sve čini da će se ta dva launcha "nevjerovatnom srećom"
poklopiti. U svakom slučaju biti će veselo gledati kako će se stvari odvijati.
Mislim da je dodatnih šest mjeseci dovoljno AMD-u i proizvođačima chipseta
da srede sve da Hammer bude propisno lansiran. AMD će do tada srediti proizvodni
proces, a proizvođači chipseta performanse platformi. Ukoliko sve te
stvari ne budu riješene do rujna, e onda mislim da će AMD biti u gadnoj situaciji.

Za kraj sam pitao AMD kada će nam poslati sample Bartona, i sve
se čini da na 3000+ nećemo pretjerano čekati.

Nakon AMD-a sam krenuo opet AOpenu na njihov party na koji se
ulazilo samo uz pozivnice. Prije kratkog opisa večeri, evo još par slika kućišta,
defakto zaštitnog znaka ovogodišnjeg CeBIT-a.

AOpen party je bio cool jer su doveli dvije plesačice iz Kube
koje su se mrdale u ritmu sambe (band je isto bio autohton). Tam sam spikao
s Bobincom te s još par simpatičnih Tajvanaca. Kasnije sam upoznao i nekog Rusa
koji piše za Hard OCP te Fuada Abazovića iz Inquirera. Nažalost na AOpen štandu
je ubrzo nestalo klope pa smo se presili na MSI-ov party gdje je situacija bila
nešto bolja. U 9 je MSI sve potjerao jer su cijene koje moraju platiti sajmu
za party ogromne, a nakon 9 situacija postaje još gora. Na kraju smo Bobinac
i ja završili u nekoj lokalnoj birtiji, popili par piva i krepani otišli spavati.
Hvala Bogu da je CeBIT za mene bio gotov jer nisam siguran da bih izdržao još
jedan dan u takvom ritmu!