Corsair Twin2x2048-6400C4 – može i bez SLI-a

Kao što redovni čitatelji znaju, u prethodnom testu memorije pri "igranju" s Mushkinovom memorijom požalili smo se što kao testnu platformu nismo mogli rabiti matičnu ploču s Intelovim čipsetom i Intelovim procesorom. Dva su razloga za to. Prvi je to što su Intelovi čipseti legendarni po svojoj stabilnosti i mogućnostima overclockanja, a drugi je to što velika većina inozemnih hardverskih portala testira s upravo ovakvim komponentama. To znači da u teoriji mogu izvući više iz memorije nego mi s AMD-ovim sistemom, pa je teško objasniti ustupitelju memorije da se baš kod nas memorija nije baš pokazala u najboljem svijetlu.

Ovaj put imam bolju, ali ne i idelnu situaciju. Core2 procesor je tu, ali ne "leži" na Intelovom čipsetu već na najnovijem nForceu 590 SLI za Intel i to zaogrnutom u Asusovo ruho. Premda ovo u teoriji nije idealna kombinacija za testiranje, ne postoji realni razlog zašto Corsairova memorija ne bi pokazala svoj puni potencijal i na ovakvoj platformi, pogotovo zbog toga što se radi o SLI matičnoj ploči koja zna pročitati EPP postavke Corsairove memorije.

Jedna od velikih prednosti testiranja memorije s Intelovim procesorom je fleksibilnost memorijskog kontrolera. Kao što iskusniji znaju, AMD-ovi procesori imaju vrlo brz integrirani memorijski kontroler koji je po pitanju konfiguriranja osjetno rigidniji od kontrolera u čipsetu prisutnog na Intelovim konfiguracijama. Konkretno, na našoj testnoj Asusovoj ploči mogli smo podešavati takt memorije praktički nezavisno o taktu FSB-a i samog procesora.

Prije nego što krenemo s overclockanjem pogledajmo kakva je situacija s SPD i EPP postavkama. Nakon što smo prvi put ubacili memoriju u matičnu ploču, učitane su standardne SPD postavke. Ove postavke su vrlo labave, a za takt od 800 MHz DDR to je CAS 5-5-5-18-22 Command Rate 2T. Napon memorije koji ide s ovim postavkama nije nam poznat zbog toga što Asusova ploča iz nekog razloga ne podržava praćenje napona memorije, a sama postavka napona memorije bila je podešena na automatsku vrijednost. Pretpostavljamo da je riječ o naponu od 1,8 volta. Uključivanjem opcije EPP matična ploča se više ne orijentira prema standardnim SPD vrijednostima. Latencije tada padaju na CAS 4-4-4-12-22 Command Rate 2T uz nepoznat napon. Kako nas je ipak zanimalo uz koliki napon su dostupne ovakve agresivne latencije, pokušali smo istu stvar postići s ručnim postavkama. Metodom pokušaja i pogreške dotjerali smo do napona od 1,9 volta što je prilično nevelika vrijednost koju je sposobna dostići bilo koja matična ploča, nezavisno o cijeni ili tržišnoj kategoriji.