Corsair Twin2x2048-6400C4 – može i bez SLI-a

Najniže latencije na 800 MHz DDR

Najviši takt na CAS 4

Najviši takt uz CAS 5

Ne možemo reći da nas je Corsairova Twin2x2048-6400C4 memorija osobito impresionirala, no s druge strane nas je prilično teško impresionirati. Prva stvar koja nam se nije svidjela je nemogućnost memorije da postigne Command Rate 1T, nezavisno o ostalim postavkama ili naponu. Kad je riječ o DDR2 memoriji većina novinara pri testiranju ovu postavku zanemaruje odnosno zadovoljna je s 2T, no to ne znači da ona nije bitna za korisnike koji su za memoriju vrhunskih performansi spremni iskrcati popriličnu količinu šuštavih novčanica. Dakako, moramo napomenuti da nismo 100% sigurni da testirani Corsair zaista ne može postići Command Rate 1T s obzirom na to da smo ipak testirali s novom pločom na kojoj nismo imali prilike isprobati niti jednu drugu memoriju. Performanse pri overclockanju memorije uvelike ovise o korištenoj ploči (i ne samo o njoj, ali ploča je ipak najvažnija) tako da podatke iz našeg, ali i bilo kojeg drugog članka treba uzeti kao okvirne, a ne kao "riječ božju".

Nakon zanimacije s Command Rate postavkom, isprobali smo koliko je moguće spustiti latencije uz zadržavanje takta od 800 MHz. Rezultati od CAS 4-3–3-4-6 nisu toliko dojmljivi kao što je to bilo s Mushkinovom memorijom koju smo uspjeli natjerati na puni CAS 3, no u obzir treba uzeti i da nam je kod Corsaira za najniže latencije bio potreban i prilično nizak napon od 1,9 V. Daljnje povećavanje napona nije urodilo boljim rezultatima.

Sljedeći podatak koji nas je zanimao bio je maksimalni takt pri zadržavanju agresivnih postavki specificiranih od strane proizvođača. Nakon što smo počeli povećavati takt postalo nam je jasno da ćemo memoriji ipak morati dati više soka da bi zadržala stabilnost. Na kraju smo dotjerali do takta od 450 MHz odnosno 900 MHz DDR uz napon od 2,15 volta. S obzirom da smo Mushkinovu memoriju u našem prethodnom testu pržili na poprilično visokih 2,45 V, probali smo isto učitiniti i s Corsairom, no bolje rezultate nismo postigli. Zapravo, s naponom od 2,5 volta samo smo izazvali veću nestabilnost.

Na kraju smo odlučili totalno olabaviti latencije i izvući sve megaherce koje je memorija sposobna isporučiti. Uz latencije specificirane od strane JEDEC-a odnosno CAS 5-5-5-18-22, dostigli smo takt od 479 MHz odnosno 958 MHz DDR, također uz napon od 2,15 V. Veći napon nam ponovo nije bio od koristi što će reći da ova Corsairova memorija nije najbolji izbor za ekstremniju ekipu koja je spremna module ganjati na vrlo visokim naponima ako uz njih dobijaju i odgovarajuće performanse. Relativno niski naponi za postizanje maksimuma kod CM2X1024-6400C4 modula ima i jednu veliku prednost – širu kompatibilnost. Ruku na srce, ne mogu baš sve matične ploče isporučiti vrlo visoke napone memoriji niti u krajnju liniju većina korisnika želi raditi s obzirom na opasnost od pregaranja.

Pri tumačenju rezultata treba imati još jednu činjenicu na umu. Ipak je riječ o memorijskim pločicama od jednog gigabajta koje nisu toliko podobne za overclockanje kao pločice manjeg kapaciteta. Više čipova sa sobom nosi veću mogućnost da jedan do njih neće biti toliko dobar kao ostali što će reći da će maksimalne performanse cijelog modula biti jednake maksimalnim performansama najslabijeg memorijskog čipa.