G.Skill Ares F3-2133C11Q-16GAO – četiri brza kanala

Test sistem

Način testiranja

G.Skillove Arese smo testirali na Sandy Bridge-E platformi. Slično kao i kod Sandy Bridge platforme, mogućnosti "finijeg" overclockinga su poprilično ograničene na podržane memorijske djelitelje ove platforme – 1600/1866/2133/2400/2666 MHz. Baseclock nam daje na volju sitnije korigiranje frekvencije u vidu povećanja, odnosno smanjenja od oko 5% (ovisno od primjerka procesora) u odnosu na tvorničkih 100 MHz. Ovo smo ograničenje pokušali kompenzirati sa 125 MHz strapom, tako da ćete vidjeti i rezultate s njime u kombinaciji. Ostatak testne konfiguracije se sastojao od Intelovog četverojezgrenog i7-3820 procesora, Asusove P9X79 matične ploče, GeForce 7300GT grafike, te Antecovog HCP-1200W napajanja. Za testiranje smo koristili dvije aplikacije – Super Pi 32M za mjerenje vremena koje je potrebno za izvršavanje testa te AIDA64 memorijski benchmark za mjerenje propusnosti memorije na pojedinim konfiguracijama frekvencije, odnosno latencija. Primeov Blend test smo koristili za testiranje stabilnosti memorije. Usporedili smo performanse memorije na 1333, 1600, 1866, 2133, 2400MHz s različitim setovima latencija te naposljetku i na XMP postavkama.

Overclocking

Kako smo već spomenuli, Arese smo overclockirali na Asusovoj X79 P9X79 matičnoj ploči. Procesor se pokazao kao solidan overclocker pa smo se nadali i nešto višoj baseclock frekvenciji u konačnici. Memoriju smo testirali na 1.6 V te na 1.7 V. Isprobali smo dizanje napona na 1.72 V pa kasnije i 1.75 V ne bi li dobili mogućnost dodatnog stezanja latencija, no na kraju smo primijetili kako skaliranja ipak nije bilo, pa smo se zadržali na sigurnim vrijednostima. Gdje smo mogli, tj. gdje je bilo prostora za to – jednomjerno smo stezali latencije, no u određenim situacijama je ipak bilo potrebno olabaviti tRCD, a na višim frekvencijama i tRFC latencije kako bismo ustabilili memoriju na duže staze. Isto tako, u odnosu na tvorničkih 2T, išli smo na varijantu sa stegnutim Command Rateom na 1T, što je pak dodatno opteretilo potencijal memorije, no zato smo u konačnici dobili nešto više performanse što su i pokazali rezultati testova u usporedbi sa nešto opuštenijim XMP profilom.

Za znatiželjnike, skinuli smo heatspreadere s memorije kako bismo vidjeli o kojim se čipovima radi te da li su, kojim slučajem, rebrandirani. U igri su Hynixovi čipovi koje G.Skill u najvećoj mjeri stavlja na memorije kao što je ova – postižu solidne brzine, na račun opuštenijih latencija. Za izvlačenje maksimuma iz memorije smo izbacili dva keksa memorije, te isključili Hyperthreading na procesoru kako bismo olakšali memorijski kontroler i dobili što višu frekvenciju. U odnosu na stabilnih 2400 MHz pri kojim smo vrtili testove, ipak nismo dobili značajno veću maksimalnu frekvenciju. Zaustavili smo se na 2440 MHz pri CL 11-12-11-30-2T, sa 1.73 V, kod kojih je procesor radio na 4.27 GHz sa baseclockom na 101.7 MHz. Sve u svemu – dosta dobar rezultat za memoriju deklariranu na 2133 MHz.

Nakon što smo završili s prvim krugom testiranja, za kraj smo pokušali probati nešto drukčiji pristup koji do sada nismo koristili, a nismo imali ni prilike koristiti do izlaska Sandy Bridge-E platforme. Koristili smo 125 MHz procesorski strap kako bismo pokušali popuniti frekvencijske "rupe" i vidjeti što memorija može na nešto višem naponu. Prilikom dizanja procesorskog strapa diže se i njegova finalna brzina, tako da smo za razliku od prvotne 43x100MHz kombinacije, koristili 34×126.5MHz pri čemu smo dobili točno 4300MHz u obje varijante. Za početak smo koristili stegnutije CL6 i CL7 latencije gdje se Aresi nisu baš proslavili kao ni kod korištenja istih sa 100 MHz strapom. Očekivali smo mogućnost dobivanja memorije na ~1600MHz sa CL7, no pri tome nažalost nismo uspjeli. Dobili smo gotovo 100MHz više sa CL8, te preko 150MHz više u slučaju CL9 seta latencija što je već bilo bolje. Prelaskom na CL10, pokušali smo dobiti 2153MHz, no memorija se ipak nije pokazala stabilnom – rušila se već u Super Pi-ju. Sa CL11 odmah u startu nismo očekivali pomaka budući da je sljedeći množitelj bio 2666MHz koji je bio ipak prevelik zalogaj za Arese neovisno od povišenog napona na 1.75 V i dodatnog opuštanja latencija na CL12.