PCI-E 3.0 podrška – imati ili ne imati, pitanje je sad

Sve je počelo u studenom prošle godine kada je MSI u svojoj "kampanji" prozvao Gigabyte kako ne koristi "prave" Gen3 pretvarače. Da stvar nije ostala samo na riječima, ekipa iz MSI-ja se u svojim slajdovima zaista potrudila izvući sve na svjetlo dana. Na piku je bilo svih ~40 Gigabyteovih P67/Z68 modela (izuzev jednog – Sniper 2) koji su dolazili sa starijim Pericomovim pretvaračima oznake 2415ZHE, što po nomenklaturi njihovih čipova jasno daje do znanja kako se radi o Gen2 pretvaračima. Uz to su nadodali kako je za pravu podršku potrebno imati i adekvatne kondenzatore i otpornike koje Gigabyte – ponovno nema. Također, nije dugo trebalo (točnije dan kasnije) da se na to javi i Asrock sa svojom prilično agresivnom kampanjom tvrdeći kako sve njihove ploče u potpunosti podržavaju PCI-E 3.0 standard, za razliku od "nekih" proizvođača čija je podrška – lažna. Na fotografiji se jasno nazire kako se radi o Gigabyteu i, ni više ni manje, nego njihovom najjačem modelu – Z68X-UD7. Zanimljivo je pak da su na pik uzeli ploču koja zapravo i ne donosi PCI-E 3.0 podršku. Ubrzo nakon toga, oglasio se i Gigabyte sa svojom stranom priče uz elaboriranje svih navedenih stavki. Prema njima, tu su tri moguća scenarija:

Prvi – matična ploča s jednim PCI-E utorom bez pretvarača. Sve Gigabyteove LGA1155 ploče (izuzev Z68X-UD7 i P67A-UD7/B3 modela) će nadogradnjom BIOS-a dobiti podršku za Ivy Bridge procesore. Kod korištenja takvog procesora, ploča bi trebala bez ikakvih dodatnih pretvarača, kondenzatora ili otpornika, pružiti jedan PCI-E 3.0 utor s punom propusnošću (x16; 32GB/s). Ono što je zanimljivo je da Gigabyte navodi kako bi PCI-E 3.0 trebao raditi na bilo kojoj P67/Z68 matičnoj ploči koja dolazi s podrškom za Ivy Bridge procesore, jer se PCI-E kontroler na kraju nalazi u samom procesoru, a sve ostalo su elektronički kompatibilne komponente, baš kako je bio slučaj kod PCI-E 1.0 i 2.0 standarda gdje se fizički ništa nije mijenjalo na samoj ploči.

Drugi – matična ploča s dva PCI-E utora i Gen2 pretvaračima. Ako matična ploča dolazi sa Gen2 pretvaračima, prvi utor će uvijek raditi u PCI-E 3.0 modu, ali s duplo manjom propusnošću. Drugi utor će u tom slučaju raditi u PCI-E 2.0 modu, također s duplo manjom propusnošću. Kvaka je u tome što Gen3 pretvarači nisu u potpunosti potrebni za PCI-E 3.0 standard, no posljedice će se ipak očitovati u duplo manjoj propusnosti (x8) prvog PCI-E utora, ponovno, ako matična ploča ima dva PCI-E x16 utora. Ako vas zbunjuje zašto pišemo dva PCI-E x16 utora a ne "kod korištenja dvije grafičke kartice", to je zato jer pretvarača nema, ako nema dva PCI-E x16 utora (kao što je to slučaj kod prvog scenarija). Dakle, samim korištenjem Gen2 pretvarača propusnost prvog utora opada na PCI-E 3.0 x8, neovisno od toga da li imate jednu ili dvije grafičke kartice.

Treći – matična ploča s dva PCI-E utora i Gen3 pretvaračima. U idealnim uvjetima, stvari su vrlo jednostavne. Ako su Gen3 pretvarači prisutni, korištenjem jedne grafičke kartice dobivate punih 16 PCI-E 3.0 stazica, a kod korištenja dvije grafičke kartice, dva utora sa po 8 PCI-E 3.0 stazica. Jedini Gigabyteov model koji dolazi s tom podrškom je upravo Sniper 2, u kombinaciji sa Pericomovim PI3PCIE 3415ZHE PCI-E Gen3 pretvaračima. MSI koristi slične; Pericomove PI3PCIE 3412ZHE pretvarače na svojim PCI-E 3.0 pločama.

Sve u svemu, ovako nešto Gigabyteu nikako nije trebalo, pogotovo jer ih je ova prozivka stajala mnogo više nego što bi ih koštala ugradnja Gen3 pretvarača odmah u startu. Ironija u cijeloj priči je u tome što i sam Asrock koristi NXP L04083B pretvarače koji ne podržavaju multi-card konfiguracije. Točnije – samo će kartica u prvom utoru raditi u PCI-E 3.0 modu, dok će druga raditi u, starijem, PCI-E 2.0 modu rada. Na kraju nam ostaje za vidjeti kako će se situacija oko ovog raspetljati ili (rasplamsati) izlaskom Ivy Bridge procesora i koliko pompozno najavljivani PCI-E Gen3 zapravo ima, tj nema smisla. To bi bilo to vezano za PCI-E 3.0 tragikomediju, a sada prijeđimo na ostatak opisa Sniperice.

S obzirom da se radi o pripadnici G1.Killer serije, Sniper 2 dolazi s poboljšanim zvučnim i mrežnim podsustavom. Za zvuk je zadužen Creativeov čip CA20K2-2AG s dediciranih 128MB DDR Hynix memorije. Na ploči se jasno može vidjeti kako se ovdje radi o dijelu zaduženom za zvuk budući da su korišteni posebni Nichicon 33uF 16V elektrolitski kondenzatori (žute i zelene boje), a od ostatka elektronike je fizički odvojen bakrenim limićem kako bi se interferencije svele na sam minimum. Uz kvalitetnu naponsku jedinicu (koju dijeli s E2100), i dva ADC-a, zvučni podsustav se može pohvaliti i s integriranim DAC-om, kao i s nekoliko amplifiera. Za mrežni podsustav tu je već poznati Bigfootov Killer E2100 mrežni kontroler koji dolazi s vlastitih 1GB DDR2 Samsung memorije. Laički rečeno, nismo osjetili baš nikakvu razliku između "običnog" Realtekovog mrežnog kontrolera u odnosu na Killer E2100 čip. Dok s druge pak strane, razlika je definitivno osjetna u slučaju Creativeovog rješenja u odnosu na Realtekov ALC889; pogotovo u kombinaciji s boljim zvučnicima.
Budući da nismo našli adekvatan način kako bismo testirali spomenute komponente, sami ćete morati odlučiti što vam je bitnije – veća cijena ploče s integriranim komponentama više kvalitete, ili jeftinija (ne nužno lošija) ploča za koju ćete sami odlučiti što kupiti – ako trebate kvalitetniji mrežni, odnosno zvučni podsustav.

Sniper 2 je opremljena sa ukupno sedam SATA portova od čega je šest postavljeno pod kutem od 90°, dok je jedan iza njih uspravan, i samim time ne baš najbolje pozicioniran. Tri crna porta su SATA 3Gb/s, dok su bijeli SATA 6Gb/s, pogonjeni Intelovim kontrolerom s podrškom za RAID 0, 1, 5 i 10. Posljednja dva, sive boje su pogonjeni Marvellovim 88SE9172 SATA 6Gb/s kontrolerom s podrškom za RAID 0 i 1. Uz njih, na ploči se nalaze razni headeri za proširenja – USB3.0, TPM, COM, tri USB2.0 i front-panel headeri. Odmah iznad njih se nalazi pin-out za ClearCMOS-a. Dakle, pražnjenje CMOS-a je moguće na dva načina – vađenje baterije ili spajanjem dva pina na ploči. Nije nam jasan ovako prtljav potez, a još manje ubacivanje O.C. gumba na backpanel ploče gdje najčešće stoji gumb upravo za pražnjenje CMOS-a. Čini se da je Gigabyte dao opciju automatskog overclocka preko backpanel tipke i preko 5.25" modula, dok je pražnjenje CMOS-a ograničio tek na rješenje koje zahtjeva vađenje grafičke kartice (baterija) ili prčkanje odvijačem po pinovima na ploči. Kad smo kod toga, spomenimo još i kako je vrlo korisni debug display također izbačen s ploče što nerijetko otežava dijagnostiku ukoliko dođe do problema. Ovo nabrojano su ujedno i nedostaci koje je nosila i G1.Assassin; čini se da je neki novi "fičr", a ne greška. Zaključimo ovo s navođenjem ostalih čipova, tj kontrolera na ploči. Tu su dva 32Mbitna BIOS čipa, dva EtronTechova EJ168A (1, 2) USB3.0 kontrolera (po dva porta na backpanelu i na 5.25" modulu), iTE-ov IT8728 kontroler koji donosi podršku za PS/2 i COM portove, iTE-ov IT8892E kontroler koji donosi podršku za PCI utore, te naposljetku Pericomov PI3VDP 411LSZBE kontroler koji pruža jedan HDMI izlaz na ploči. Winbondov W83L786G kontroler pruža hardversku kontrolu svih pet 4-pinski naponskih konektora za ventilatore, nadzor temperature i napona kao i podršku za OC Button. Uz to, na ploči se nalazi i pet dodatnih senzora za temperaturu, prema čijim se vrijednostima tada može regulirati brzina vrtnje pojedinog ventilatora. Z68 čipset donosi ukupno osam PCI-E 2.0 stazica od čega dvije idu za USB3.0, po jedna za mrežu, zvuk i SATA 6Gb/s, dvije za PCI-E x1 utore, i posljednja koje iTE-ov kontroler dijeli za PCI utore na ploči.

Na stražnjoj strani ploče je više manje standardna postava, izuzev eSATA/USB2.0 kombo konektora (SATA 3Gb/s, Intel), O.C. tipke za automatski overclock, te HDMI porta. Nabrojimo ostatak:

  • 1x kombo PS/2 konektor za miš ili tipkovnicu
  • 1x O.C. tipka (s poklopcem)
  • 1x HDMI port
  • 7x USB2.0/1.1 portova
  • 1x optički S/PDIF izlaz
  • 1x eSATA/USB2.0 kombo port
  • 2x USB3.0/2.0 port
  • 1x RJ45 (LAN) port
  • 5x audio izlaza

Softver

Uz ploču dolazi DVD s driverima i popratnim softverom. Radi se o Norton Internet Security (OEM verzija), Intel Smart Response te LucidLogix Virtu aplikacijama. Budući da ploča dolazi s njihovim hardverom, tu su Bigfootov (mreža) i Creativeov (zvuk) softverski paketi. Ostatak postave čine Gigabyteove aplikacije. Nabrojimo ih, no radi se o zaista identičnoj postavi koju Gigabyte već neko vrijeme šalje s pločama: @BIOS, Q-Flash, Xpress Install, Xpress Recovery, Easy Tune, Dynamic Energy Saver, Smart6, Auto Green, eXtreme Hard Drive, ON/OFF Charge, Cloud OC, 3TB+ Unlock, Touch BIOS i Q-Share. Touch BIOS smo detaljnije obradili u recenziji Gigabyte GA-Z68X-UD3H-B3 matične ploče. Ne bi škodilo da se napravi i neki refresh spomenutih aplikacija budući da su neke prilično zastarjele, kako dizajnom, tako i funkcionalnošću (izgleda da je svima deinstalacija bolna točka :)).


BIOS

Činjenica da se Gigabyte toliko dugo "odupirao" prelasku na grafičko UEFI sučelje je i taj što dio ekipe koja je radila na AwardBIOS-ima već neko vrijeme rade za njih. Kako bi ostali ukoraku s ostatkom proizvođača koji su već neko vrijeme kompletno prešli na UEFI BIOS, Gigabyte je stvari doskočio "tweakingom" starog Award BIOS-a. Glavna boljka starog BIOS-a je bila u tome što nije u mogućnosti adresirati hard diskove veće od 2.2TB – u scenariju za glavni boot uređaj. Takav hibrid parcijalnih UEFI značajki i običnog BIOS-a, Gigabyte je nazvao HybridEFI, a čitavu stvar "začinio" softverskim rješenjem TouchBIOS koje je trebalo privremeno skrpati stvari dok ne naprave pravi UEFI BIOS. Sniperica je jedna od posljednjih ploča koja dolazi sa HybridEFI BIOS-om, a izlaskom nove X79 platforme, Gigabyte je napravio i toliko iščekivanu tranziciju. Vratimo se na opis – ulaskom u BIOS nas dočekuje standardna postava opcija posloženih u kategorije – MB Intelligent Tweeaker (M.I.T.), Standard CMOS Features, Advanced BIOS Features, Integrated Peripherals, Power Management i PC Health Status.

style='mso-fareast-font-family:"Times New Roman"'>Gigabyte G1.Sniper 2
(dostupni naponi)



CPU Baseclock frekvencija Od 80 MHz do 200 MHz (u inkrementima od 0.1 MHz)
iGPU frekvencija Od 400 MHz do 3000 MHz (u inkrementima od 1 MHz)
CPU napon Od 0.750 V do 2.100 V (u inkrementima od 0.005 V)
CPU VTT napon Od 0.905 V do 1.530 V (u inkrementima od 0.005 V)
CPU PLL napon Od 1.445 V do 2.225 V (u inkrementima od 0.005 V)
iGPU napon Od 0.850 V do 2.105 V (u inkrementima od 0.005 V)
System Agent napon (VCSA) Od 0.760 V do 1.500 V (u inkrementima od 0.005 V)
DRAM napon Od 0.870 V do 2.130 V (u inkrementima po 0.005 V)

Kao i obično, naglasak u opisu uvijek preferiramo staviti na overclocking sekciju koja se kod Gigabytea već dugo vremena zove MB Intelligent Tweeaker (M.I.T.). Prije ulaska u ostale, početna stranica ove kategorije nam pokazuje neke osnovne informacije kao što je verzija BIOS-a, frekvencija baseclocka, procesora i memorije. Od senzora, tu je prikaz temperature procesora i matične kao i napon procesora i memorije.
Sekcija M.I.T. Current Status je proširena verzija početne stranice gdje imamo na uvid još informacija o komponentama na ploči, odnosno njihovim temperaturama i brzinama.

U sekciji Advanced Frequency Settings možemo podešavati množitelj procesora, baseclock/PCI-E/DMI frekvenciju, odabrati X.M.P. profile (ako ih memorija ima), množitelj memorije i frekvenciju grafičkog čipa u procesoru.
U sekciji Advanced Memory Settings također možemo odabrati X.M.P profile, podesiti množitelj memorije, kao i napon te latencije po svakom od kanala.
Sekcija Advanced CPU Core Features je bogata opcijama, tako da ovdje možemo mijenjati množitelja procesora na razne načine vezane za Turbo, podesiti frekvenciju naponske jedinice i njezine OCP zaštite, paljenje Internal PLL overvoltage opcije. Tu su i neizostavne power-saving opcije (EIST, C1E/C6…).
U posljednjoj Advanced Voltage Settings sekciji možemo podešavati deset razina LLC-a, napon procesora, VTT-a, VCCSA-a, grafičkog čipa, memorije i PLL-a. Sniperica dakako dolazi i s opcijom spremanja profila. Dostupno je ukupno osam mjesta, što se pokazalo i više nego dovoljnim prostorom za pohranu raznih varijanti potrebnih za overclocking. Prilikom našeg testiranja nismo primijetili znakove nezrelog ponašanja ploče bilo da se radilo o dugotrajnom radu ili maksimalnom overclocku.