Kao što je vidljivo na donjoj slici, AK79G-MAX izgleda vrlo elegantno.
Crni PCB kombiniran je s bijelim i žutim plastičnim dijelovima te aluminijskim
hladnjacima na northbridgeu i southbridgeu. Kad smo već kod
hladnjaka, jako nam se sviđa zamisao pasivnog hladnjaka na southbridgeu
i voljeli bi ih vidjeti na pločama drugih proizvođača. S druge strane,
hladnjak na northbridgeu bismo radije vidjeli isključivo u pasivnoj
izvedbi – sa ventilatorima u zadnje vrijeme nemamo dobrih iskustava (prečesto
"umiru"). Kao što je vidljivo, oko utora za procesor ima više nego
dovoljno mjesta, u prilog toj konstataciji ide činjenica da smo pri testiranju
procesor hladili sa jednim od najvećih Socket A hladnjaka – Swiftechom MCX462.
Kako se dotičnji hladnjak na procesor, odnosno matičnu ploču fiksira vijcima,
jasno je da AOpen AK79G-MAX korisnicima pruža veliku fleksibilnost pri odabiru
hladnjaka.

Ako obratimo pažnju na layout naići ćemo na par problema. U prvom
redu to je blizina između memorijskih utora i AGP porta koja čini manipuliranje
memorijom velikom gnjavažom ako je AGP portu bilo kakva veća grafička
kartica. Drugi, manji problem, je pozicija Firewire headera koji su
smješteni tik do utora za floppy. Kako je floppy konektor postavljen na dobroj
poziciji, na rubu ploče iza memorijskih utora vrlo je lako zamisliti situaciju
gdje se budući vlasnik svim silama trudi naći alternativnu rutu za kablove Firewire
doughterboard kartice. Naravno, kako su kablovi usput i malčice prekratki veselje
pri instalaciji je zagarantirano. E sad dobre stvari – ostali headeri
na ploči postavljeni su na donjem rubu ploče pa su lako dostupni te u kombinaciji
sa pripadajućim kabelima ne smetaju protoku zraka u kućištu. Zasmetali su nas
jedino front panel headeri zbog svoje poslovične nečitljivosti koja
nas je prisilila da pri instalaciji držimo priručnik nadohvat ruke. Kao što
smo već rekli, floppy utor je postavljen na rub ploče (slika dolje), a tik do
njega je i ATX konektor. Na pozicije dotičnih konektora nemamo zamjerki.

Milo moje…

Moramo spomenuti jednu stvar koja nas je poprilično iživcirala,
a tiče se layouta ali i konfigurabilnosti ploče. Radi se o DIP prekidaču za
mijenjanje množitelja procesora. Kako je poznato, na nForce2 pločama je moguće
ručno mijenjati taj množitelj (zato je tako lagano overclockirati Socket
A procesore) i obično je ova opcija izvedena preko BIOS-a. No kao što vidimo
na ovom primjerku ploče AK79G-MAX množitelj procesora je moguće mijenjati samo
preko spomenutog DIP prekidača koji je vrlo loše i neergonomski postavljen –
nalazi se vrlo blizu utora za procesor na vrhu ploče (donja slika) i praktički
je nedostupan kad je na procesoru instaliran hladnjak. Vrlo nespretno riješenje.

Vrijeme je za par riječi o integriranim uređajima, poglavito o
integriranoj zvučnoj kartici i SATA kontroleru. Mada se u priručniku tvrdi da
je nForce2 southbridge na ovoj ploči kontrolira sva tri PATA kanala,
to je je apsolutna glupost. Samo je za standardne PATA kanale (slika dolje)
odgovoran southbridge dok treći PATA kanal i dva SATA kanala kontrolira Promiseov
PDC20376 kontroler. Lako je zaključiti da se radi o hibridnom rješenju – Promiseov
čip je zapravo klasični PATA kontroler kojem je jedan kanal adaptiran na SATA
sučelje. Zbog toga Promiseovo rješenje ima nešto lošije performanse nego recimo
konkurentski Silicon Image Sil3112A kontroler.

Mjesta između memorije i AGP-a zapravo nema

Što se tiče integriranog zvuka možemo reći da smo jako zadovoljni
korišenjem pravog Soundstorm zvučnog procesora integriranog u southbridgeu.
Samo sučelje izvedeno je preko Realtekovog ALC650 čipa, ali on baš i nema prevelikog
utjecaja na zvučne mogućnosti ove ploče. No imamo jedan veliki prigovor na račun
integiranog zvuka – mada priložena doughterboard kartica nudi optičke i koaksijalne
ulaze i izlaze u bundleu nismo našli karticu s kojom bi dobili dodatne
analogne konektore. Ovo naravno ne bi bio takav problem da na se na samoj ploči
ne nalaze samo tri analogna konektora koje je moguće konfigurirati da funkcioniraju
kao out / line-in /mic -in ili kao izlazi za šest-kanalni zvučni sustav.
Na ovo svakako treba obratiti pažnju ako namjeravate koristiti on-board zvuk,
a imate uređaje koji rabe mikrofonske ili linijske ulaze (npr. TV-tuner).

AK79G-MAX koristi Awardov BIOS poprilično dobre izvedbe. Sve radi
kako treba osim promjene množitelja procesora koji je, kako znamo, vezan za
DIP prekidač na ploči. Budući da AK79G-MAX imamo duže vrijeme možemo reći da
je BIOS dobro ažužiran što je vrlo pohvalno. Mogućnosti promjene radnih napona
su standardne, dakle napon procesora ide do 1.85 volta, a memorije do 2.8 volta.
Pokrivena je i promjena napona AGP utora te samog chipseta – korisna
opcija ako stremite ekstremnijem overclockiranju. Zgodna opcija je
mogućnost spremanja BIOS postavki u zasebni FLASH ROM. Na ovaj način možete
složiti postavke u BIOS-u kako vam paše i vraćati ih kada recimo pretjerate
u overclockiranju i morate isprazniti CMOS. Dijagnostika grešaka pri POST-anju
izvedena je na tri načina – standardno preko PC-speakera, preko DR. Voice II
funkcije te putem DR. Led funkcije. Ovi doktori u biti označavaju dijagnostiku
glasovim porukama preko zvučnika na matičnoj ploči i LED dioda na vanjskom modulu
koji nije prložen u paketu i potrebno ga je kupiti zasebno. S obzirom na to
mi smo imali prilike isprobati samo Dr. Voice funkciju i možemo reći da radi
odlično. Poruke izgovara ženski glas i vrlo su razgovjetne i jasne. Nažalost,
Dr. Voice funkcionira samo u određenim revizijama BIOS-a iz razloga koji nismo
uspjeli dokučiti.

Obratite pažnju na dva čipa za BIOS

Posebno je zanimljiva razina zaštite BIOS-a. Na ploči su dva čipa
za BIOS, jedan koji se koristi cijelo vrijeme i jedan koji služi kao pričuva.
Pričuvni BIOS-s ne podliježe normalnom flashanju te ga je moguće rabiti
i nadograđivati samo ako se na ploči putem kratkospojnika uključi ova funkcija.
Inače, na ploči se nalazi samo nekoliko kratkospojnika – crveni kratkospojnik
za pražnjenje CMOS-a, kratkospojnici za konfiguraciju Die Hard BIOS-a (shema
sa dva čipa) i kratkospojnici za promjenu jezika kojim se glasa Dr. Voice. Da
nije prepotopnog DIP prekidača laka konfigurabilnost matične ploče uopće ne
bi bila upitna.

U današnje vrijeme brzih računala njihovo zagrijavanje, a time
i buka koju proizvode konvencionalna sredstva za hlađenje postaje sve veći problem.
AOpen je jedan od proizvođača matičnih ploča koji je ovom problemu pristupio
na učinkovit način korištenjem softverskog potenciometra na internim konektorima
za napajanje sistemskih ventilatora. Ovu funkciju AOpen zove SilenTek i implementirana
je preko BIOS-a i programčića koji prati sistemske parametre kao što su naponi,
temperature i brzine ventilatora.Moguće je postaviti fiksnu brzinu vrtnje ventilatora
(u postotcima) ili uključiti automatiku koja prilagođava brzinu vrtnje ventilatora
(može ih i potpuno ugasiti) zavisno o sistemskim temperaturama. Važno je napomenuti
da se temperatura procesora mjeri preko interne sonde na procesoru te da je
procesor od pregrijavanja zaštićen posebnim čipom koji je potpuno neovisan o
BIOS-u. Čip odmah isključuje računalo ako je temperatura jezgre procesora veća
od 97 stupnjeva.

No popisu featurea BIOS-a nije kraj, tu su još neki šminkerski
detaljčići. U BIOS-s je ugrađen CD-player koji je namijenjen sviranju audio
CD-a bez bootanja operativnog sistema. Ova mogućnost je totalno beskorisna
i uopće ne kužimo razlog njene implementacije, ali sto ljudi, sto čudi – možda
se nekome svidi. Feature koji se nama svidio je Vivid BIOS. Vivid BIOS omogućava
izmjenu izgleda POST ekrana preko skinova, a funkcionira preko windows
programčića koji flasha dio BIOS-a sa novim skinom. Nove skinove
je moguće skinuti sa AOpenove internet stranice, samo šteta je što tih skinova
ima dosta malo. Zadnja dva featurea orijentirana su na same postavke
BIOS-a. Radi se u biti o dva programčića pod imenom WinBIOS i EzClock. WinBIOS
pruža korisniku pristup BIOS-u direktno iz OS-a što, kad se bolje razmisli,
i nije baš korisno budući da OS ima veću šansu rušenja od pravog BIOS sučelja.
Problem je i u kompatibilnosti WinBIOS-a sa raznim revizijama BIOS-a, trenutna
verzija programa podosta kasni za trenutnom revizijom. EzClock je program koji
bi trebao olakšati overclockiranje tako korisniku pruži sučelje u samom
OS-u putem kojeg bi se mijenjali relevantni sistemski parametri. Nažalost sučelje
izgleda totalno amaterski, a njegova funckionalnost je na istoj razini. Mijenjati
je moguće samo napone, postavka za brzinu FSB-a ne regira kao ni postavka za
mijenjanje množitelja procesora (bit će da je zbog DIP prekidača). No, sad je
stvarno vrijeme da pogledamo i ostale ploče na testu.