Kao što vjerojatno znate, GeForce 6600 je nVidijin grafički procesor namijenjen mainstream tržištu, odnosno tržištu kartica koje koštaju od otprilike 1000 do 1600 kn. Čip je derivat originalnog GeForce 6800 no za razliku od dotičnog high-end čipa, GF6600 ima 128-bitnu memorijsku sabirnicu, 8 pixel pipelinea te 3 vertex jedinice. Za suporedbu, GF6800 GT/Ultra ima 16 pixel pipelineova, 6 vertex jedinica i 256-bitnu memorijsku sabirnicu. Nadalje, GF6600 je čip koji ima nativno PCI-Express sučelje što znači da je za stvaranje AGP GF6600 kartice na PCB osim samog grafičkog procesora bilo nužno ugraditi i PCI-E/AGP bridge čip koji radi konverziju između dva različita sučelja. Uz to, GF6600 (kodno ime NV43) u odnosu na starije GeForceove 6800 ima ispravan sklop za procesiranje video signala tako da featuri poput hardverske akceleracije WMV9 formata rade kako treba.

Hladnjak je prilično tih i efikasan

Budući da je manje komplesan od skupljih GeForce čipova, GF6600 u odnosu na njih može imati mnogo viši takt. Tako klasični GF6600 ima takt 300 MHz dok GT verzija ima takt 500 MHz. Dobro, obični GF6600 možda nije najbolji primjer ove tolerancije prema visokom taktu, ali njegov referenti takt je samo plod nVidijinog tržišnog skaliranja, a ne ograničenja samog hardvera (što će reći da se GF6600 kartice u velikom broju slučajeva bez problema daju overclockirati na taktove GT-ica). Valja napomenuti da su brže GT kartice kombinirane sa GDD3 memorijom dok je na običnim GF-icama 6600 klasična GDDR memorija. Zbog toga memorija na modelima GT radi na 1000 MHz (ako je riječ o PCI-Express varijanti kartice) odnosno na 500 MHz u slučaju jeftinijim modela sa GDDR-om. Uzgred, primjetite jedan zgodan detalj. Na našoj referentnoj GF6600 AGP kartici memorijski čipovi nisu razmješteni klasično u ravnini sa rubom PCB kao na PCI-Express kartici, već su ugrađeni pod kutem u odnosu na GPU.

Memorija od 2 nanosekunde u teoriji bez problema radi na 1000 MHz

Zanimljivo je da referentna GF6600 GT AGP kartica koju smo na test dobili od nVidije ima memoriju koja radi na taktu od 900, a ne 1000 MHz kao na PCI-Express modelima koje smo imali prilike testirati. Problem nije u tipu memorije budući da je i dalje riječ o Samsungovom GDDR-u 3 od 2 nanosekunde (1000 / 2 ns – realni maksimalni radni takt 500 MHz, odnosno 1000 MHz DDR) već u tome što nVidija vjerojatno želi poboljšati prodaju PCI-Express kartica uvaljujući kupcima foru da je kartica brža zato što koristi PCI-Express. Što se tiče hlađenja, nVidija je na referentnu karticu ugradila smanjenu verziju referentnog hladnjaka GF6800 kartica. Riječ je single-slot rješenju (dakle ne zauzima dodatni PCI utor) od aluminija koje prekriva GPU i PCI-E/AGP bridge čip (on se također zagrijava pa ga je nužno hladiti). Ventilator se vrti fiksnom brzinom i nije glasan, a samo hlađenje na prvi pogled izgleda vrlo efikasno što smo kasnije potvrdili i dobrim rezultatima overclockiranja.

Uzgred rečeno, kartica na PCB-u ima molex konektor za dodatno napajanje, a tu su i dva DVI konektora. Odbacivanje VGA konektora je sasvim razumljiv potez ako znamo da je DVI signal jeftinim konverterom moguće pretvoriti u VGA signal te da će u budućnosti sve više ljudi na stolovima imati LCD, a ne CRT monitore.

Prije nego što krenemo na testiranje autor ovih redaka bi se želio ispričati što u članku nismo priložili više fotki kartice. Naime Ozren, naš glavni urednik, nije baš lud za fotkanjem hardvera, a autoru ovih redaka nije bio pri ruci digitalac (šmrc).