Instalacija i testiranje

Odlučili smo koristiti pojačalo izvan računala kako bi spriječili upliv interferencija
iz računala na kvalitetu zvuka. Inače, na kratko smo spojili pojačalo sa računalnim
napajanjem i bili smo zadovoljniji zvukom dok je pojačalo bilo spojeno na zasebno
napajanje. Svako scrollanje mišem, rad optike i diskova loše se odražava na
kvalitetu zvuka. Kad se pojačalo ugrađuje u računalo potrebno je skinuti bočne
stranice i gumene nožice sa donje strane kućišta i zatim ga instalirati u prostor
predviđen za optiku u kućištu. Kabeli se provedu kroz PCI bracket i spoje na
zvučnike i izvor zvuka. Ne trebamo posebno naglašavati kako će ovo iritirati
one korisnike koji vole imati što uredniju unutrašnjost kućišta jer ce SDA-1000
svojim kablovima poremetiti tu koncepciju.


Potrebno je skinuti i gumene nožice kako bi se pojacalo ugradilo u PC…

 

Instalacija je, naravno, jednostavna i ako izuzmemo ugrađnju u računalo, tj.
skidanje nožica i bočnih stranica sa pojačala, sve se svodi na priključivanje
svih potrebnih kabela.

Sony stereo linija je poslužila kao referentni uređaj i upotrijebili smo trosistemske
SS-RG170E zvucnike (6 ohma) od te linije, jer će najvjerojatnije potencijalni
kupci koristiti slične zvučnike. Po našem mišljenju nema previše smisla spajati
kvalitetnije zvučnike kao na primjer one marke Wharfedale ili slične na ovakvo
pojačalo, jer oni koji imaju novaca za takve zvučnike imaju novaca za ili već
imaju bolje pojačalo. Izvor zvuka je bio Appleov iPod Nano 2. generacije, koji
je svakako bolji izvor od Realtekove on-bord zvučne kartice koju imamo ugrađenu
u testno računalo. Kao što je maloprije rečeno, za napajanje smo koristili priložen
Scytheov AC-DC adapter.

Unatoč činjenici kako pojačalo može isporučiti relativno malih 20W snage u
osam ohmski zvučnički sustav, nismo imali problema sa pokretanjem zvučnika.
Ti zvučnici imaju prosječnu osjetljivost za bookshelfe pa tako pojačalu
nismo dali pretežak zadatak. Na nižim glasnoćama pojačalo je imalo problema
sa pokretanjem zvučnika dok su svirale brze hard-rock i metal pjesme. Tijekom
slušanja na nižim glasnoćama primijetili smo kako se tijekom prijelaza u kojima
tempo postoje brži a dinamika jača zvuk odjednom stiša pa zatim pojača. Kad
smo malo smo odvrnuli potenciometar iznenadno stišavanje je nestalo. Tijekom
testiranja smo glazbu slušali na "prihvatljivoj" glasnoći (onoj na
kojoj se susjedi ne žale na buku) i Scythe je lijepo zvukom ispunio sobu velicine
20 m2.
Na samom početku testiranja mali Scythe nas je iznenadio kvalitetom zvuka. U
usporedbi sa referentnim Sonyem zvuk je bio okretniji, precizniji i detaljniji.
Nestala je muljavost basa kojom nam je Sony slušanje na duže staze učinio praktički
nepodnošljivim, bez obzira na odabrane preset EQ postavke. Srednjetonsko područje
je bilo izraženije nego kod konkurenta iako je i ono bilo možda nešto povučenije
nego što bi trebalo biti, što je možda i do samih zvučnika. Upravo se u srednjetonskom
i visokotonskom spektru osjetio najveći pomak u detaljnosti, osobito u pjesmi
"You know me better" od Róisín Murphy koja je odjednom postala živahnijom
i daleko zabavnijom za slušanje. U pjesmama Suicide od Devina Townsenda i Borderline
od UFO-a na početku su se jasno razabrali cvrčci koji su kod konkurenta bili
praktički neprimjetni.
SDA-1000 se iskazao u pop, house, R’n’B, soul i dance žanrovima gdje nam se
svidio svojom izvedbom.
Kad smo se prebacili na slušanje hard rocka i metala tu je mališan malo zakazao.
Izostala je dramatičnost i napetost u pjesmama koje slušatelja prikuju za naslonjač.
Bubnjevi su se činili nekako slabašnima, izostao je siloviti udar kad je istog
trebalo biti. Osim bubnjeva iznenadilo nas je kako činele nisu imale dovoljno
dobar atak.
Sve u svemu, možemo reci kako je zvuk u većini glazbenih djela bio dinamičan
i jasan dok je potenciometar bio pozicioniran oko sredine (izmedu minimalnog
i maksimalnog položaja). Povećanjem glasnoće distorzija zvuka se povećava i
gubi se detaljnost i jasnoća, što je doduše sasvim logično.
Pri visokim glasnoćama smo primijetili clipping pa ovo pojačalo svakako ne preporučamo
za glasno slušanje, kojem uostalom nije niti namijenjeno.

Jedan od banalnih, tako reći, problema je to što kruti i teški kablovi pomiču
pojačalo sa mjesta koje smo mu namijenili i kako je malih dimenzija teško je
sakriti šumu kablova iza njega.

Trebamo napomenuti kako pojačalo i napajanje proizvode poprilicne EMI interferencije
koje ometaju rad bežicne periferije. Zbog interferencije potrebno je približiti
prijemnik signala bežicnoj periferiji kako bi ona radila. S obzirom na malu
masu, vjerujemo kako bi se bolja stabilnost osigurala sa četiri gumene nožice
umjesto sa ugrađene tri.

 

 

 

Zaključak

Scythe Kama Bay Amp je vrlo dobro pojačalo koje za svoju cijenu nudi bolju
kvalitetu zvuka od većine dostupnih (mini) stereo linija kakve se kod nas najčešće
kupuju. No, Arcamova Solo linija bi definitivno bolje svirala od Scythea i maloprije
navedenih mini stereo linija – ali za znatno višu cijenu. Nedvojbeno je i kako
entry-level hi-fi pojačala imaju bolje performanse i veću funkcionalnost što
nas vodi do sljedećeg zaključka. Spektar potencijalnih kupaca je prilicno sužen,
jer oni koji žele kupiti svoju ulaznicu u hi-fi svijet će najvjerojatnije izdvojiti
nekih tisuću kuna više za bolje pojačalo. Onima koje ne zanima hi-fi i koji
su zadovoljni svojim desktop zvučničkim sustavom niti ne treba ovakvo pojačalo
jer je isto već tvornički ugrađeno u zvučnike. Scythe cilja na relativno uzak
spektar kompaktnog audio tržišta, na one koji nemaju novaca ili ne žele izdvojiti
više. Kao jedan od problema bi naveli EMI interferencije koje mogu ometati popriličan
broj bežičnih uređaja poput bežičnih telefona, periferije, medicinskih uređaja,
itd. U Hrvatskoj ovo pojačalo još nije dostupno dok mu je cijena u SAD-u oko
40USD što ga čini vrlo privlačnim za kupnju.

 

Conclusion

Scythe Kama Bay Amp is a very good amplifier which will cost you less than
entry-level hi-fi amplifiers (for example Denon amplifiers). In our test Kama
Bay Amp provided better sound quality than the reference Sony stereo system,
but don’t think that this little amplifier will outperform systems like the
Arcam Solo Mini. We think that this product targets a narrow range of potential
buyers. Those who want a hi-fi system will probably give a bit more money and
buy an amplifier with a higher power output with better connectivity. For those
who use regular desktop speakers – this amplifier has no purpose what so ever
because PC loudspeakers already have their amplifier (which is integrated into
them).
One of the bigger problems is the EMI caused by the amplifier’s power supply
and/or the amplifier itself. The EMI causes serious interference with wireless
mousses and keyboards. Kama Bay Amp is priced around 40USD in USA which makes
it very interesting for potential buyers.