LN2 overclocking

 

Na prvoj smo sesiji koristili i5-650, P55A-UD4P matičnu ploču te G.Skillovu
Ripjaws 1333MHz memoriju u kombinaciji sa Corsair HX850W napajanjem. Pošto se
nismo susretali sa 1156 platformom pod niskim temperaturama, testiranju smo
prišli s oprezom iz razloga koji smo naveli u recenziji ove ploče, a to je potencijalno
izgaranje socketa prilikom većih napona i ostalih faktora koje ni sam Intel
očito ne zna, što je i jedan od razloga, spekuliramo, hitrog pokušaja prelaska
na najavljeni 1155 socket.

Pošto je u overclocking Intel procesora u pitanju, ovdje se trebalo brinuti
i o problemima prilikom bootanja matične ploče, odnosno procesora pri
niskim temperaturama što se u „stručnoj nepisanoj literaturi“ naziva cold boot
bug ili cold bug (CB/CBB). Prvi se javlja kako mu i ime govori prilikom boota
računala. Ukoliko su temperature preniske, matična ploča će odbijati boot te
se jednostavno ugasiti na pokušaj paljenja, ili će se pak, jednostavno rebootati
unedogled. Drugi problem se javlja prilikom rada u OS-u; preniska temperatura
će rezultirati jednostavnim smrzavanjem računala. Sada se vjerojatno pitate
da li je moguće te kako je moguće to izbjeći. To je moguće, ali sastavni dio
neke LN2 sesije jest spuštanje temperature te provjere CB/CBB-a koje će nam
tada dati orijentir do koje temperature smijemo ići s pojedinim procesorom odnosno
pločom. Dakle, cold (boot) bug se pojavljuje na velikoj većini matičnih ploča
te procesora. Prebacivanjem na 32nm proces, Intel je taj problem sveo na nešto
nižu razinu (Bloomfield procesori, npr su imali mnogo veći problem po tom pitanju,
odnosno nisu voljeli preniske temperature). No, da se mi vratimo kako je CB
moguće djelomično izbjeći.

Zahvaljujući ljudima koji se bave ovim „sportom“ postoje modovi za ploču odnosno
procesor koji cold bug uklanjaju u potpunosti ili do jedne mjere. Mi smo za
svoju ploču napravili mod pomoću tekućeg srebra kojim smo prebrikali jedan od
SMD-ova što nam je omogućilo overclocking procesora pri nižim temperaturama.
Slikovito rečeno. Bez ovakvog moda moguć je overclocking pri temperaturama reda
-50 do -80°C (naravno sve ovisi o primjerku), dok se s ovim modom ta granica
pomiče debelo preko -100°C. Zašto je to važno pitate se? Važno je iz tog razloga
što ovi procesori izvrsno skaliraju s niskom temperaturom, te za postizanje
većeg takta procesora više nije bitna isključivo voltaža nego i što niža temperatura.
Konkretno, mi smo imali cold boot bug na temperaturi od -100.7C, a cold bug
je bio na oko -130°C. No, s obzirom na veliku razliku u temperaturama, mi smo
odlučili držati istu na oko -120°C iz razloga što bismo u slučaju rušenja morali
čekati da se temperatura spusti na već spomenutih -100°C. U takvim situacijama
idealna stvar za snižavanje temperatura jest korištenje brenera kako bi se spustila,
odnosno dignula temperatura pota, tj spremnika za LN2. Pošto nam takva alatka
nije bila pri ruci, snašli smo se sa fenom.

Da bi se na ovakvim temperaturama moglo dugo raditi vrlo je važno napraviti
dobru pripremu, odnosno dobru izolaciju ploče. Mi smo svoju domaću zadaću napravili
tako da je matična ploča izdržava torturu od 15h do 23h bez ikakvih znakova
kondenzacije. No minus takvog dugotrajnig benchanja leži u tome što
se temperature komponenti matične ploče posmrzavaju do te mjere da više ne daju
isti potencijal kao što daju kada su toplije. Da je tome tako govori i činjenica
kako smo pri samom početku mogli dati i preko 1.8V procesoru (oko 1.85V ako
se dobro sjećamo), a kasnije smo jedva dobivali 1.78V pri postavljenih 1.9V(!!)
u BIOS-u. A ploča na zraku ima zaista minimalan vdro(o)p, kada se koristi LLC
(Load-Line Calibration opcija koja anulira pad napona).

Kako ste do sada mogli zaključiti ovdje se sve vrti oko dobre pripreme komponenata
za sesiju te održavanje temperatura. Za praćenje temperatura koristili smo Voltcraftov
K102 termometar koji ima mogućnost pratiti temperature i na ispod -200°C. Druga
stvar koja vrlo važna jest kakav pot koristite. Neko nepisano pravilo govori
kako je masivniji pot bolje rješenje za ugrubo većinu situacija jer može dugo
držati nisku temperaturu bez potrebe za nadolijevanjem dodatnog dušika. Ovo
prvenstveno vrijedi za procesore većeg kalibra kao što su 4/6 jezgreni primjerci.
Mi smo koristili „slabašni“ dual core sa HT-om koji ne cucla puno struje čak
niti pri 1.8V+ naponima. Sada možda već naslućujete što bi mogao biti problem.
Dakle korištenje masivnog pota kao što je bio ovaj naš u kombinaciji s ovakvim
procesorom u našem slučaju ipak nije nužno dobra stvar. Zašto? Kako smo spomenuli,
kako pot dobro drži temperaturu, ista sporo raste, ali zato jako sporo pada,
pogotovo ako nema većeg opterećenja. Sada vam je jasno kako nije sjajno kada
se računalo smrzne prilikom benchanja, jer ga onda treba rebootati,
a to nije moguće odmah iz razloga što smo mi na -120°C+, a ploča boota na tek
-100°C. Nakon toga na snagu stupa čekanje i pokušaji da temperatura što prije
opadne, tj. da padne na razinu CBB-a. I to je u suštini više manje to. Problem
je kada naletite na neki zid kao što smo naletjeli mi kada nismo mogli dobiti
napona preko 1.8V nakon nekoliko sati benchanja. I to oduzme puno vremena,
pogotovo ako vam temperatura ode debelo preko -130°C u našem kao slučaju ovdje,
a moramo ju spustiti na tih -100°C. Ono što nismo spomenuli a valjalo bi, jest
to da smo clockali sa upaljenim Hyperthreadingom koji nam
je pomogao da dobijemo manje oscilacije temperature, odnosno da se procesor
nešto više ugrije. Iako se možda čini malo nelogično, pomoglo je za dobiti stabilnije
frekvencije.

Stali smo na oko 5.8-6GHz pri čemu smo vrtjeli testove (ovisi kako koji). Maksimalna
frekvencija bila je 6125MHz koju smo dobili sa 1.856V. To smo dobili tokom prvih
par sati sesije kada smo mogli dobiti tih 1.8V+, kasnije se sve posmrzavalo
i nismo mogli dobiti niti 1.8V kao što smo spomenuli. Kada smo naletjeli na
taj zid na otprilike 1.78V odlučili smo se istestirati maksimalni baseclock
koji nam ploča može ponuditi. Pomalo razočaravajuće, to je bilo 245MHz. Nakon
toga smo uvidjeli da nešto više ne možemo napraviti u danim uvjetima s tom pločom.
Procesor s druge strane, čini se ima potencijala. Vjerujemo kako je s drugom
pločom moguće i 6.2-6.3GHz+, ovisno o temperaturi i naponu. Pošto smo bili pri
kraju s dušikom nismo stigli testirati i3-530 taj put, no ipak smo dobili priliku
i za to tjedan-dva kasnije.

Rezultati

Klik na sliku za validaciju.

 

 

Overclocking na zraku

Klik na sliku za validaciju.

Kako smo već spomenuli alat za testiranje koji smo koristili bio
je LinX, te smo ga vrtjeli oko 45minuta. Odredili smo si već spomenutu granicu
od 1.36V što se pokazalo optimalno za dobre frekvencije, ali i za prihvatljive
temperature i na nešto lošijem hlađenju. Stoga smo mišljenja kako su ove brzine
dostižne i sa tek nešto boljim hladnjacima od stocka.

Uz nezahtjevnije Super Pi 1M te PiFast benchmarke koje smo pokrenuli
na oko 5GHz, vrtjeli smo i "veliki" 1024 wPrime koji smo vrtjeli na
oko 4.8GHz što za zračno hlađenje nije nikako loš rezultat. Kasnije smo vrtjeli
i Super Pi 32M koji nije toliko zahtjevan po pitanju threadova ali
je ostalim stavkama dobar pokazatelj stabilnosti.